Hello svima :) Prošlog petka sam spomenula da ćete ubrzo možda moći naći i poneki tag na mom blogu. Rečeno - učinjeno! Počnimo od "Kako čitam" taga. I ne, naravno, niko me nije tagovao. Kome to treba? :P
Pitanja sam prevela sa engleskog i modifikovala ih za blog. Enjoy!
1) Kako pronalaziš nove knjige za čitanje?
Već godinama 80 do 90% knjiga koje čitam podižem iz biblioteke, tako da knjige obično nasumično odaberem hodajući među policama ili mi ih preporuči bibliotekarka. Što se tiče knjiga koje kupujem i posuđujem od prijatelja, privuče me lijepa naslovnica, dobar siže, poznat autor. U zadnje vrijeme veliku ulogu u mom odabiru knjiga igra i Booktube.
2) Kako si počela čitati?
Uvijek sam nešto čitala. Sve slikovnice i dječije knjige u kući znala sam napamet koliko sam ih puta pročitala. Potajno sam čitala i mamine ljubavne romane i džepne krimiće još od petog razreda, a u sedmom razredu me mama upisala u gradsku biblioteku. Može se reći da od tada redovno čitam.
3) Kako ti se kroz godine promijenio ukus u odabiru knjiga?
I nije toliko, zapravo. Čitam sve: klasike, sage, krimiće, chick-lit, historijske, fantastiku, distopiju itd. Jedino što s vremena na vrijeme prolazim kroz faze, pa sam, recimo, nekada više čitala krimiće, a trenutno mi se najviše čita fantastika i historijska fikcija. Poeziju, doduše, nikada nisam voljela čitati.
4) Koliko često kupuješ knjige?
Od sajma do sajma. U međuvremenu znam kupiti poneku, ali ne u knjižari, jer su im cijene stvarno precijenjene, nego po trafikama i Konzumima, kada dobiju nove knjige izdavača Znanje.
5) Otkud ti među book bloggerima?
Nakon silnih Booktube videa koje sam odgledala i nakon accounta na Goodreads-u koji sam napravila, pomislila sam A zašto da i ja ne probam? Ja nekako više volim da pišem, pa sam se odlučila za blog.
6) Kako reaguješ kada ti se ne svidi kraj knjige?
Nisam baš sigurna da sam se ono ikad istinski razočarala u kraj knjige... Ili se barem sad ne mogu sjetiti. Ali, poznavajući sebe, vjerovatno bih u glavi ispisala neki puno bolji kraj.
7) Koliko često si krišom pogledala zadnju stranicu knjige da vidiš ima li sretnog kraja?
Nikad! Nikad, nikad, nikad! Spoileri su mi nešto najmrže što se tiče i knjiga i serija i filmova. Ako prije vremena saznam šta će se desiti, odmah poludim. Znam da ima ljudi kojima to ne smeta, ali me čak i oni nerviraju. Jednostavno sam velika cjepidlaka po tom pitanju.
Nadam se da vam je ovo bio interesantan post. Do sljedećeg petka! xx
petak, 25. travnja 2014.
petak, 18. travnja 2014.
Knjiški petak: Moji najdraži citati - part 1
Dobila sam ideju o Knjiškom petku da bih uvela malo discipline u svoje pisanje i pisala redovnije. U ovakvim sedmičnim postovima ću razglabati neke knjiške teme i generalno šta mi padne na pamet iz ove sfere života. Ima i nekih TAG-ova koji kruže Bootube-om i sviđaju mi se, pa nekad možete očekivati i neke od njih :)
Eh, odlučila sam početi sa nekim od mojih najdražih citata. Ja sam jedna od onih koji prepisuju citate iz knjiga i to činim već koju godinu. Moja kolekcija do sada čini preko 700 citata, pa je izuzetno teško izdvojiti samo pet, samo deset ili samo dvadeset. Uzevši to u obzir, ovakve postove sa citatima možete očekivati i u budućnosti :)
Usput rečeno, citati su poredani nasumičnim redoslijedom. Dovoljno ih je teško izdvojiti, a da ne govorimo o njihovom rangiranju.
1. Jer ljubav voli moć. Zato se samoubilački zaljubljujemo u druge, ali smo rijetko u stanju uzvratiti ljubav onima koji su samoubilački zaljubljeni u nas. - Elif Şafak, Kopile Istanbula
2. Prvo što sam naučio u školi bilo je to da su neki ljudi glupi; drugo, da su neki još gluplji. - Orhan Pamuk, Istanbul, grad i sjećanja
3. Ali zauvijek ostaje poruka da poznavati um nekog muškarca ne znači poznavati i muškarca. - Patrick Ness, Nož nade
4. Know that transformation begins with a fall. So never curse the fall. - Yasmin Mogahed, Reclaim your heart
5. Život je duži, manje sadržajan, siromašniji i običniji nego što ti sada misliš. - Christine Falkenland, Moja sjenka
6. Malo je tog što ljudi manje vole k'o onog što je drugačiji, i šta više mrze k'o kad je neko od njih bolji. - Nura Bazdulj-Hubijar, Sablja i pero - priča o Ilhamiji
7. Ako vidiš svjetlo na kraju tunela, možda ti to plamen kulja u susret. - Jo Nesbø, Odmazda
8. Ipak, život nas uspješno lišava lažnih sentimenata. - Aleksandar Hemon, Ljubav i prepreke
9. Na svijetu postoje dvije vrste muškaraca, Phoebe. Vrsta koja bez prestanka priča o svojoj prošlosti i vrsta koja rijetko kad spominje tu temu. - Amanda Quick, Lakoumnost
10. Ne možeš birati hoćeš li na ovome svijetu biti povrijeđen, starče, ali imaš pravo izbora oko toga tko tebe povređuje. - John Green, Greška u našim zvijezdama
Toliko za ovaj petak. Do čitanja! xx
Eh, odlučila sam početi sa nekim od mojih najdražih citata. Ja sam jedna od onih koji prepisuju citate iz knjiga i to činim već koju godinu. Moja kolekcija do sada čini preko 700 citata, pa je izuzetno teško izdvojiti samo pet, samo deset ili samo dvadeset. Uzevši to u obzir, ovakve postove sa citatima možete očekivati i u budućnosti :)
Usput rečeno, citati su poredani nasumičnim redoslijedom. Dovoljno ih je teško izdvojiti, a da ne govorimo o njihovom rangiranju.
***
1. Jer ljubav voli moć. Zato se samoubilački zaljubljujemo u druge, ali smo rijetko u stanju uzvratiti ljubav onima koji su samoubilački zaljubljeni u nas. - Elif Şafak, Kopile Istanbula
2. Prvo što sam naučio u školi bilo je to da su neki ljudi glupi; drugo, da su neki još gluplji. - Orhan Pamuk, Istanbul, grad i sjećanja
3. Ali zauvijek ostaje poruka da poznavati um nekog muškarca ne znači poznavati i muškarca. - Patrick Ness, Nož nade
4. Know that transformation begins with a fall. So never curse the fall. - Yasmin Mogahed, Reclaim your heart
5. Život je duži, manje sadržajan, siromašniji i običniji nego što ti sada misliš. - Christine Falkenland, Moja sjenka
6. Malo je tog što ljudi manje vole k'o onog što je drugačiji, i šta više mrze k'o kad je neko od njih bolji. - Nura Bazdulj-Hubijar, Sablja i pero - priča o Ilhamiji
7. Ako vidiš svjetlo na kraju tunela, možda ti to plamen kulja u susret. - Jo Nesbø, Odmazda
8. Ipak, život nas uspješno lišava lažnih sentimenata. - Aleksandar Hemon, Ljubav i prepreke
9. Na svijetu postoje dvije vrste muškaraca, Phoebe. Vrsta koja bez prestanka priča o svojoj prošlosti i vrsta koja rijetko kad spominje tu temu. - Amanda Quick, Lakoumnost
10. Ne možeš birati hoćeš li na ovome svijetu biti povrijeđen, starče, ali imaš pravo izbora oko toga tko tebe povređuje. - John Green, Greška u našim zvijezdama
***
Toliko za ovaj petak. Do čitanja! xx
utorak, 15. travnja 2014.
John Green - Greška u našim zvijezdama
"Primijetit ćete i da, kad govorimo o literaturi, govorimo u sadašnjem vremenu. Kad govorimo o mrtvima, nismo tako milostivi." (John Green)
Ovu sam recenziju jednostavno morala napisati. O knjizi Greška u našim zvijezdama ili ti, u originalu, The fault in our stars sam čula samo i isključivo najfantastičnije recenzije, pa sam zaključila da bih bila idiot da je ne pročitam. Plus, najavljen je i film, a pošto ja film ne mogu gledati, ako prethodno ne pročitam knjigu, odlučila sam je pročitati. Booktube je čudo. Zaista.
Rezime
Hazel Grace Lancaster i Augustus Waters su tinejdžeri koji se upoznaju na sastanku oboljelih od raka. On je preživio rak i zbog toga ostao bez noge, a njen rak je u posljednjoj fazi. Oni se zaljubljuju, provode jako puno vremena zajedno i razumiju se po pitanju bolesti koja je dio njihovih života. Upravo je ta bolest problem koji se ispriječi između njih na putu ka zajedničkoj sreći.
Pisanje
Ako mene pitate, John Green ima fenomalan stil pisanja. Uzevši u obzir da se radi o odraslom čovjeku, način na koji on oslikava misli dvoje tinejdžera i način na koji prenosi njihove razgovore je vrlo realističan. Kada se kaže "knjiga o oboljelima od raka", prvo što biste pomislili bi prirodno bilo da je to sumorna, teška knjiga. Ova knjiga je, međutim, upravo suprotno. Naravno da je tema teška, ipak se radi o raku. Ali stvar je u tome kako je, i pored toga što su bolest i život oboljelih i njihovih porodica izuzetno realistično opisani, roman napisan sa dozom one tinejdžerske svježine i nevinosti. Iako su likovi svjesni da svakim danom još malo umiru, ne gubi se njihov smisao za humor, kao ni smisao za sreću, ljubav i sve one lijepe stvari koje čine život. Toliko je citata koje čine ovu knjigu, a koje je naprosto potrebno nalijepiti negdje na zid i čitati ih svaki dan. I da, uzmete li ovu knjigu u ruke, pripremite se na suze. Puno suza!
Likovi
Augustus! <3 Kako pričati o njemu, a ne smiješiti se od uha od uha? Sa svojih 17 godina ima vlastitu životnu filozofiju, sav je u svijetu metafora i predstavlja divno osvježenje u svijetu književnih likova. Njegovi vickasti komenatari vas naprosto nasmiju, a njegovi mudri zaključci malo otrijezne.
Odnos između njega i Hazel je nešto tako predivno, da su mi njih dvoje brzo postali jedan od najdražih književnih parova. Knjiga je ispričana iz njene perspektive, tako da imamo uvida u njene intimne misli, ali ne i njegove - osim onih koje podijeli sa njom.
Isaac mi je jedan od najdražih sporednih likova ikada! On je također žrtva raka i poznaje Hazel i Augustusa sa sastanaka grupe za podršku. Sa njegovim likom se možete jako brzo i jako snažno povezati.
Zaključak i ocjena
Neke knjige teških tema vam naprosto zgade stvarnost i život, pa iako se čitajući i ovu knjigu možete, možda, razbjesniti na sudbinu, ona će vas naučiti kako cijeniti život. Život nije ono za nekoliko mjeseci ili godina, život je sada! I to je jedna od najsnažnijih pouka koje nam Hazel i Augustus mogu prenijeti.
Što se ocjene tiče, zar je potrebno naglasiti? Čista petica, 5/5!
Ovu sam recenziju jednostavno morala napisati. O knjizi Greška u našim zvijezdama ili ti, u originalu, The fault in our stars sam čula samo i isključivo najfantastičnije recenzije, pa sam zaključila da bih bila idiot da je ne pročitam. Plus, najavljen je i film, a pošto ja film ne mogu gledati, ako prethodno ne pročitam knjigu, odlučila sam je pročitati. Booktube je čudo. Zaista.
Hazel Grace Lancaster i Augustus Waters su tinejdžeri koji se upoznaju na sastanku oboljelih od raka. On je preživio rak i zbog toga ostao bez noge, a njen rak je u posljednjoj fazi. Oni se zaljubljuju, provode jako puno vremena zajedno i razumiju se po pitanju bolesti koja je dio njihovih života. Upravo je ta bolest problem koji se ispriječi između njih na putu ka zajedničkoj sreći.
Pisanje
Ako mene pitate, John Green ima fenomalan stil pisanja. Uzevši u obzir da se radi o odraslom čovjeku, način na koji on oslikava misli dvoje tinejdžera i način na koji prenosi njihove razgovore je vrlo realističan. Kada se kaže "knjiga o oboljelima od raka", prvo što biste pomislili bi prirodno bilo da je to sumorna, teška knjiga. Ova knjiga je, međutim, upravo suprotno. Naravno da je tema teška, ipak se radi o raku. Ali stvar je u tome kako je, i pored toga što su bolest i život oboljelih i njihovih porodica izuzetno realistično opisani, roman napisan sa dozom one tinejdžerske svježine i nevinosti. Iako su likovi svjesni da svakim danom još malo umiru, ne gubi se njihov smisao za humor, kao ni smisao za sreću, ljubav i sve one lijepe stvari koje čine život. Toliko je citata koje čine ovu knjigu, a koje je naprosto potrebno nalijepiti negdje na zid i čitati ih svaki dan. I da, uzmete li ovu knjigu u ruke, pripremite se na suze. Puno suza!
Likovi
Augustus! <3 Kako pričati o njemu, a ne smiješiti se od uha od uha? Sa svojih 17 godina ima vlastitu životnu filozofiju, sav je u svijetu metafora i predstavlja divno osvježenje u svijetu književnih likova. Njegovi vickasti komenatari vas naprosto nasmiju, a njegovi mudri zaključci malo otrijezne.
Odnos između njega i Hazel je nešto tako predivno, da su mi njih dvoje brzo postali jedan od najdražih književnih parova. Knjiga je ispričana iz njene perspektive, tako da imamo uvida u njene intimne misli, ali ne i njegove - osim onih koje podijeli sa njom.
Isaac mi je jedan od najdražih sporednih likova ikada! On je također žrtva raka i poznaje Hazel i Augustusa sa sastanaka grupe za podršku. Sa njegovim likom se možete jako brzo i jako snažno povezati.
Zaključak i ocjena
Neke knjige teških tema vam naprosto zgade stvarnost i život, pa iako se čitajući i ovu knjigu možete, možda, razbjesniti na sudbinu, ona će vas naučiti kako cijeniti život. Život nije ono za nekoliko mjeseci ili godina, život je sada! I to je jedna od najsnažnijih pouka koje nam Hazel i Augustus mogu prenijeti.
Što se ocjene tiče, zar je potrebno naglasiti? Čista petica, 5/5!
subota, 12. travnja 2014.
Annette Curtis Klause - Krv i čokolada
Pokušaj tinedžerskog ljubavnog romana o vukodlacima.
Dosta sam čitala u zadnje vrijeme, ali me je ova knjiga posebno potakla da napišem recenziju. Za razliku od inače, nije me potakla oduševljenost, nego razočaranje.
Rezime
Vivian je djevojka od šesnaest godina, a ujedno je i vukodlak. Živi sa majkom i ostatkom čopora, a otac joj je umro u požaru. Kako je upravo on bio vođa, nakon njegove smrti u čoporu vlada anarhija. Ona, s druge strane, se ne može u školi pohvaliti ni velikim brojem prijatelja. Sve se mijenja kada naiđe na jednu pjesmu o vukodlacima koju je napisao Aiden, također jedan od učenika i ona mu se odluči približiti. Da li je ljubav između njih dvoje moguća?
Pisanje
Na sam stil pisanja nemam nikakvih zamjerki. Knjiga se zaista brzo čita, jednostavna je i pitka. Ali moj lični problem je u samom sadržaju. Priča mi se čini previše površnom da bih se mogla udubiti i da bih mogla da se približim likovima. Ovakav rezime na prvu zvuči jako privlačno i mislim da je šteta što sama izvedba romana nije bolja. Možda mi se i ne bi činila tako lošom da mi je ovo prva knjiga o vukodlacima i natprirodnom. Ali mislim da itekako ima boljih. Na svu sreću, roman nije predug - 240 strana.
Likovi
E sad počinju moje frustracije...
Vivian bi trebala biti šesnaestogodišnjakinja koja prvi put stupa u ozbiljnu vezu, a koja pri tome nije ni omiljena u društvu. Međutim, dojam koji se o njoj stiče je upravo suprotan. Kroz njene replike u knjizi se više može naslutiti da je neki maneater sa izuzetno visokim, gotovo pretjeranim samopouzdanjem. Jednostavno se ne uklapa.
Aiden. O njemu ne znam ni šta bih rekla. Čini se da mu je stalo do Vivian i više izgleda kao njena žrtva, nego kao njen momak. Ponekad sam ga sažaljevala.
Njihova ljubavna priča bi trebala biti osnovni element u priči, ali ja tu priču ne vidim! Tačnije, ne vidim ljubav u priči. Nema emocija, previše je užurbano, previše svedeno na fizičku privlačnost i gotovo nikakvu psihičku povezanost i pravu emocionalnu bliskost. Vivian uopšte ne izgleda kao osoba koja bi se mogla istinski vezati, a Aiden je previše naivan za bilo šta.
Zaključak i ocjena
Nije bila muka pročitati knjigu, jer se zaista brzo čita, ali ova priča ima tako mnogo potencijala, koji je, nažalost, ostao neiskorišten. Priča je površna, Vivian iritantna, emocije neubjedljive. Kada sam davno pročitala Drhtaj od Maggie Stiefvater, sjećam se da nisam bila pretjerano oduševljena, ali ako ste u potrazi za tinejdžerskim štivom o vukodlacima, prije bih vam preporučila tu trilogiju, nego ovu samostalnu knjigu.
Moja ocjena bi bila 2.5/5.
Dosta sam čitala u zadnje vrijeme, ali me je ova knjiga posebno potakla da napišem recenziju. Za razliku od inače, nije me potakla oduševljenost, nego razočaranje.
Vivian je djevojka od šesnaest godina, a ujedno je i vukodlak. Živi sa majkom i ostatkom čopora, a otac joj je umro u požaru. Kako je upravo on bio vođa, nakon njegove smrti u čoporu vlada anarhija. Ona, s druge strane, se ne može u školi pohvaliti ni velikim brojem prijatelja. Sve se mijenja kada naiđe na jednu pjesmu o vukodlacima koju je napisao Aiden, također jedan od učenika i ona mu se odluči približiti. Da li je ljubav između njih dvoje moguća?
Pisanje
Na sam stil pisanja nemam nikakvih zamjerki. Knjiga se zaista brzo čita, jednostavna je i pitka. Ali moj lični problem je u samom sadržaju. Priča mi se čini previše površnom da bih se mogla udubiti i da bih mogla da se približim likovima. Ovakav rezime na prvu zvuči jako privlačno i mislim da je šteta što sama izvedba romana nije bolja. Možda mi se i ne bi činila tako lošom da mi je ovo prva knjiga o vukodlacima i natprirodnom. Ali mislim da itekako ima boljih. Na svu sreću, roman nije predug - 240 strana.
Likovi
E sad počinju moje frustracije...
Vivian bi trebala biti šesnaestogodišnjakinja koja prvi put stupa u ozbiljnu vezu, a koja pri tome nije ni omiljena u društvu. Međutim, dojam koji se o njoj stiče je upravo suprotan. Kroz njene replike u knjizi se više može naslutiti da je neki maneater sa izuzetno visokim, gotovo pretjeranim samopouzdanjem. Jednostavno se ne uklapa.
Aiden. O njemu ne znam ni šta bih rekla. Čini se da mu je stalo do Vivian i više izgleda kao njena žrtva, nego kao njen momak. Ponekad sam ga sažaljevala.
Njihova ljubavna priča bi trebala biti osnovni element u priči, ali ja tu priču ne vidim! Tačnije, ne vidim ljubav u priči. Nema emocija, previše je užurbano, previše svedeno na fizičku privlačnost i gotovo nikakvu psihičku povezanost i pravu emocionalnu bliskost. Vivian uopšte ne izgleda kao osoba koja bi se mogla istinski vezati, a Aiden je previše naivan za bilo šta.
Zaključak i ocjena
Nije bila muka pročitati knjigu, jer se zaista brzo čita, ali ova priča ima tako mnogo potencijala, koji je, nažalost, ostao neiskorišten. Priča je površna, Vivian iritantna, emocije neubjedljive. Kada sam davno pročitala Drhtaj od Maggie Stiefvater, sjećam se da nisam bila pretjerano oduševljena, ali ako ste u potrazi za tinejdžerskim štivom o vukodlacima, prije bih vam preporučila tu trilogiju, nego ovu samostalnu knjigu.
Moja ocjena bi bila 2.5/5.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
Postovi
