nedjelja, 8. lipnja 2014.

Cecelia Ahern - Da samo možeš da me vidiš

"Znaš, djeca znaju šta se tačno dešava u svijetu. Vide više nego odrasli, vjeruju više, iskreniji su i ama baš uvijek će ti staviti do znanja na čemu si." (Cecelia Ahern, Da samo možeš da me vidiš)

Znate onaj osjećaj kada pročitate knjigu, zatvorite je i odjednom osjetite takvu navalu osjećanja i jednostavno ih morate podijeliti s nekim? E ja sam upravo pročitala ovu knjigu i jednostavno sam morala napisati recenziju.

Rezime
Elizabeth Egan živi, ako nju pitate, život po pravilima. Međutim, njima samo nastoji pobjeći od usamljenosti i problema sa kojima se suočava - majka ju je napustila kada je bila mala, otac provodi godine čekajući da mu se žena vrati, njena mlađa sestra skače iz problema u problem, a uz sve to mora se brinuti o svom sestriću Lukeu. Priča počinje kada se Luke sprijatelji sa Ivanom, kako on procjenjuje, Elizabethinim vršnjakom. Samo što Elizabeth Ivana ne vidi. Je li Luke izmislio nevidljivog prijatelja ili tu ima još nečega?

Pisanje
Ah, tako je teško pričati o ovoj knjizi, a ne otkrivati spoilere. Priča je tako...magična. Doduše, napisala ju je Cecelia Ahern, pa šta drugo da očekujem. Volim njen stil pisanja i teme koje obrađuje. Njene knjige su takvo osvježenje u moru knjiga koje se bave više-manje sličnim temama. Mislim, koliko ste knjiga pročitali o nevidljivim prijateljima? 
Stvarno nemam zamjerki, jako se brzo čita i potrebna je velika snaga volje da pustite knjigu iz ruku, kada je jednom počnete čitati.

Likovi
Ivan je fenomenalan lik!  Dovitljiv, zabavan, veseo, rekli biste bezbrižan. Stičete dojam da bi život bio puno zabavniji i lakši da imate jednog pored sebe. On mi je definitvno jedan od najdražih književnih likova općenito.
Elizabeth krije u sebi dvije ličnosti - onu uštogljenu koju svi vide i poznaju i onu koja je ona zapravo i koja tek kasnije dolazi do izražaja. Prava Elizabeth mi je, naravno, puno draža, a njen put do svog pravog ja zaista ostavlja traga u čitaočevoj svijesti.
Luke je jedno preslatko dijete. Naizgled naivan i nesvjestan stvarnog života oko sebe, ali tako drag i zaista pronicljiv mali vragolan.

Zaključak i ocjena
Preporučujem! Ovo je zaista jedna sentimentalna, ali inspirativna i optimistična priča, koja uključuje interesantne likove. Ako pustite i koju suzu, neka ne bude da vas nisam upozorila! :)
Hmm, ocjena? Zar treba pitati? Petica!

0 komentari:

Objavi komentar

 
Copyright © 2010 Palača od papira. All rights reserved.
Blogger Template by